Banke šalju obaveštenja, zovu vas da dođete i potpišete nešto. Spominju Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. A zašto je ovo važno?
Ovih dana, na adrese stotine hiljada bankarskih klijenata stižu obaveštenja da je neophodno da dođu u banku i potpišu izjavu o statusu funkcionera. Zašto banke ovo traže i zašto iako nismo funkcioneri treba ipak da potpišemo ovu izjavu?
U pitanju je poštovanje novog Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, koji se primenjuje u Srbiji, počev od 1. aprila 2018. Osnovni cilj ovog zakona je da se unapredi sistem otkrivanja i sprečavanja ovih radnji.
Krenimo prvo od toga šta predstavljaju ove dve stvari:
- Pranje novca predstavlja proces prikrivanja nezakonitog porekla novca ili imovine stečene izvršenjem krivičnog dela. To je proces kojim se novac koji je stečen nekom kriminalnom aktivnošću, pokušava prikazati da je zakonito stečen.
- Finansiranje terorizma predstavlja pokušaj ili obezbeđivanje ili prikupljanje sredstava u nameri da se sredstva koriste za izvršenje terorističkog akta od strane terorista ili od strane terorističkih organizacija. Finansiranje terorizma može se vršiti kako iz zakonito stečenih sredstava, tako i od sredstava stečenih nekom kriminalnom aktivnošću.
Ovim Zakonom propisuju se preventivne mere koje imaju za cilj da ne dođe do pranja novca i finansiranja terorizma.
Zakon ima za cilj usaglašavanje sa Direktivom (EU) 2015/849 Evropskog parlamenta i Saveta od 20.5.2015. godine o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca ili finansiranja terorizma (tzv. Četvrta direktiva Evropske Unije).
Takođe, ovaj zakon vrši usaglašavanja sa Preporukama FATF (engl. Financial Action Task Force), međudržavnog tela osnovanog 1989. godine od strane država članica G7 a koje je tvorac standarda u ovoj oblasti. FATF je februara 2012. godine doneo nove međunarodne standarde u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma (Međunarodni standardi u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma i širenja oružja za masovno uništenje - FATF Preporuke).
Preporuka ima 40. Iako bi shodno nazivu standarda trebalo da imaju karakter smernica, a ne obaveza, ovi standardi su obavezujući za sve države koje pripadaju tzv. modernom svetu.
Upravo ovi standardi i evropska pravila uvode novine u načinima borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma, a naročito pristup zasnovan na:
- proceni rizika,
- obavezi obraćanja posebne pažnje za finansijske institucije kada uspostavljaju poslovne odnose sa domaćim funkcionerom,
- definisanju obaveze prikupljanja dokaza o poreklu imovine,
- obavezama pribavljanja podataka o stvarnom vlasniku stranke/klijenta koji je pravno lice ili lice stranog prava.
A šta imaju banke sa tim?
U smislu Zakona, Banka je obveznik i dužna je da primenjuje odredbe ovog Zakona. Radnje i mere koje se primenjuju za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma se preduzimaju pre, u toku i nakon uspostavljanja poslovnog odnosa ili vršenja transakcije.
Banke moraju proceniti rizik da li bi njeni proizvodi i usluge mogli biti zloupotrebljeni i iskorišćeni u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma. Banke su zato u obavezi da dobro poznaju svoje klijente, da razumeju svrhu i namenu poslovnog odnosa ili transakcije koje sprovode njeni klijenti, kao i da shvate poreklo imovine koja je predmet poslovnog odnosa ili transakcije. Banke na ovaj način doprinose čitavom sistemu toka novca u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma.
Svi podaci, informacije i dokumentacija koja se prikuplja u procesu poznavanja klijenta, a u skladu sa poslovnom politikom Banke, se tretiraju kao poslovna tajna.
Ukoliko neko lice želi da otvori račun u Banci, Banka je u obavezi da utvrdi i proveri identitet tog lica na bazi dokumenata, podataka ili informacija prikupljenih iz pouzdanih i verodostojnih izvora. U cilju prikupljanja više informacija, zaposleni Banke može postavljati i dodatna pitanja.
I postojeći klijenti takođe, moraju dati na uvid važeći lični dentifikacioni dokument na zahtev zaposlenog Banke i dostaviti dodatne informacije ukoliko je to neophodno.
Identifikacija klijenata je važna ne samo zato što to propisuje Zakon već i zbog same zaštite klijenata i banke od prevarnih radnji (falsifikovanje dokumentacije u nameri da se bespravno uzmu tuđa sredstva sa računa u banci je stalni trend i banke najbolje štite i imovinu svojih klijenata i sebe tako što se maksimalno posvete proveri identiteta klijenta – prosto rečeno: da li je osoba koja daje nalog baš ta osoba koja je vlasnik računa).
Ukoliko primera radi lice želi da položi depozit ili da izvrši neku drugu transkaciju, zaposleni Banke može zahtevati da mu se predoči važeći lični identifikacioni dokument. Dodatno, može se zahtevati i dostavljanje informacija o svrsi i nameni transakcije, poreklu sredstava za transakciju, a u određenim slučajevima mogu se zahtevati na uvid i ugovori, isplatni nalozi, fakture i neka druga dokumentacija kojom se potvrđuju navodi tog lica.
Ukoliko lice nije u mogućnosti da dostavi Banci važeći lični identifikacioni dokument ili da dostavi zadovoljavajuće objašnjenje ili dokumentaciju Banka neće biti u mogućnosti da izvrši uslugu, jer je nepridržavanje ili kršenje odredbi Zakona o sprečavanju pranja novca kažnjivo.
A zašto potpisujemo izjavu o funkcioneru?
Da bi smo identifikovali ko su funkcioneri i tako bolje upravljali rizicima koje status funkcionera nosi. Ovi rizici su objašnjeni kako u Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, tako i u Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma.
Svakako najbitnija od svih novina ovog novog Zakona, je član kojim se definiše domaći funkcioner kao moguća i potencijalna „karika“ u pranju novca, a zatim i nove obaveze za domaće funkcionere.
Pod funkcionerom se podrazmeva strani funkcioner, funkcioner međunarodne organizacije i funkcioner Republike Srbije - domaći funkcioner.
Vremenski okvir je definisan na četiri godine, pa su funkcioneri oni koji obavljaju ili su u poslednje četiri godine obavljali visoku javnu funkciju u drugoj državi ili međunarodnoj organizaciji, odnosno visoku javnu funkciju u zemlji. Bitno je reći da se funkcionerom smatra lice koje je makar i jedan dan u protekle četiri godine obavljalo funkciju koja ga čini funkcionerom.
Funkcioner Republike Srbije je fizičko lice koje obavlja ili je u poslednje četiri godine obavljalo visoku javnu funkciju u zemlji, i to:
(1) predsednik države, predsednik Vlade, ministar, državni sekretar, posebni savetnik ministra, pomoćnik ministra, sekretar ministarstva, direktor organa u sastavu ministarstva i njegovi pomoćnici, i direktor posebne organizacije, kao i njegov zamenik i njegovi pomoćnici,
(2) narodni poslanik,
(3) sudije Vrhovnog kasacionog, Privrednog apelacionog i Ustavnog suda,
(4) predsednik, potpredsednik i član saveta Državne revizorske institucije,
(5) guverner, viceguverner, član izvršnog odbora i član Saveta guvernera Narodne banke Srbije,
(6) lice na visokom položaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (ambasador, generalni konzul, otpravnik poslova),
(7) član organa upravljanja u javnom preduzeću ili privrednom društvu u većinskom vlasništvu države,
(8) član organa upravljanja političke stranke.
Osim funkcionera, iste radnje i mere se primenjuju i na njihove bliže saradnike i članove uže porodice.
Definicija saradnika je preuzeta iz Četvrte direktive Evropske Unije, pa se bližim saradnikom smatra fizičko lice koje ostvaruje zajedničku dobit iz imovine ili uspostavljenog poslovnog odnosa ili ima bilo koje druge bliske poslovne odnose sa funkcionerom (npr. fizičko lice koje je formalni vlasnik pravnog lica ili lica stranog prava, a stvarnu dobit ostvaruje funkcioner).
Ovako definisan bliži saradnik se u praksi može utvrditi tek kroz praćenje poslovanja stranke/klijenta, ili ako prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa stranka/klijent izjavi da jeste bliži saradnik funkcionera (samodeklaracija).
Član uže porodice funkcionera je: bračni ili vanbračni partner, roditelji, braća i sestre, deca, usvojena deca i pastorčad, i njihovi bračni ili vanbračni partneri.
Obaveze Banke za sve kategorije funkcionera su uređene Zakonom
- Banka je svojim internim aktima u obavezi da propiše postupak po kome utvrđuje da li je stranka/klijent ili stvarni vlasnik stranke/klijenta funkcioner i to u skladu sa smernicama Narodne Banke Srbije,
- Banka je obavezna da pribavi podatake o poreklu imovine koja je predmet poslovnog odnosa,
- ali i da pribavi podatake o celokupnoj imovini funkcionera.
Na primer: ako funkcioner želi da položi na svoj devizni račun iznos od 15.000 EUR, banka ga mora pitati odakle mu taj novac, banka mora pribaviti isprave ili drugu dokumentaciju koja dokazuje to poreklo imovine ali mora i pribaviti podatke o celokupnoj imovini tog funkcionera i to iz javno dostupnih izvora i neposredno od funkcionera.
Poreklo imovine
Novim zakonom je dodata još jedna mera a to je pribavljanje i procena verodostojnosti informacija o poreklu imovine koja je, ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, u skladu sa procenom rizika.
Na bazi procene rizika, pribavljaju se podaci fizičkih i pravnih lica o poreklu imovine koja je predmet poslovnog odnosa ili transakcije i dodatno proveravaju kroz raspoložive izvore informacija. Informacije, podaci i dokumentacija o poreklu imovine, na zahtev zaposlenog Banke dostavlja klijent. To mogu biti primera radi:
- ugovori,
- potvrde poslodavca o primanjima,
- isplatni nalozi, fakture,
- neka druga dokumentacija kojom se potvrđuju navodi o poreklu imovine koja je predmet poslovnog odnosa.
Namera zakonodavstva je da se eliminiše verovatnoća da novac potiče iz sive ekonomije ili nezakonitih radnji.
Korporativni klijenti
Za pravna lica Banka je u obavezi da utvrdi i proveri identitet pravnog lica, zakonskog zastupnika, kao i stvarnog vlasnik.
Stvarni vlasnik je fizičko lice ili više lica koje poseduju 25 odsto ili više - poslovnog udela, akcija, prava glasa na osnovu kojih učestvuje u upravljanju ili kapitalu pravnog lica. Stvarni vlasnik je i fizičko lice koje ima preovlađujući uticaj na vođenje poslova i donošenje odluka.
Najznačajnija novina Zakona u odnosu na korporativne klijente se odnosi na obavezu Banke da uredi postupak po kome utvrđuje da li je stranka ili pravno lice koje se javlja u vlasničkoj strukturi tzv. of-šor pravno lice.
Of -šor pravno lice je strano pravno lice koje ne obavlja ili ne sme da obavlja proizvodnu ili trgovinsku delatnost u državi u kojoj je registrovano.
Ukoliko Banka utvrdi da je stranka ili pravno lice koje se javlja u vlasničkoj strukturi stranke of-šor pravno lice, potrebno je da utvrdi razloge uspostavljanja poslovnog odnosa ili vršenja transakcija u Republici Srbiji.
Dodatno ukoliko je stranka u čijoj vlasničkoj strukturu se javlja tzv. of-šor pravno lice, stranka sa složenom vlasničkom strukturom, Banka je u obavezi da od zastupnika stranke ili njenog stvarnog vlasnika pribavi pisanu Izjavu o razlozima takve strukture.
Veoma je važno da se odazovete pozivu svoje banke i da svratite u najbližu ekspozituru i potpišete izjavu o statusu funkcionera. Vladavina prava je neophodna za funkcionisanje svake moderne države.